Šta je šećerna bolest

Reč „dijabetes" se u svakodnevnom razgovoru koristi kao da označava jednu bolest. U medicinskoj praksi reč opisuje grupu različitih stanja koja dele jedan izmerljivi znak — povišen nivo glukoze u krvi — ali se po uzroku, toku i pristupu lečenju razlikuju više nego što se obično misli.

Razumevanje razlike između tipova nije akademska stvar. Pacijent sa tipom 1 koji počne da izbegava ugljene hidrate po savetu sa foruma umesto da uzima insulin završiće u dijabetesnoj ketoacidozi za nekoliko dana. Pacijent sa tipom 2 kome je endokrinolog propisao metformin, pa ga je on prekinuo jer je čuo da „bubrezi stradaju", propušta klasu lekova sa najjačim dokazima za smanjenje kardiovaskularnog rizika u poslednje tri decenije. I jedno i drugo dešava se stalno.

Šta tačno meri „šećer u krvi"

Kad lekar kaže da je neko „šećeraš", obično misli na jednu od tri izmerene vrednosti: glukozu u krvi na tašte, glukozu posle obroka (postprandijalno), ili glikozilirani hemoglobin (HbA1c). Prve dve mere trenutnu koncentraciju glukoze u krvi u mmol/l. Treća mera (HbA1c) pokazuje prosek glikemije u prethodna dva do tri meseca i izražava se u procentima ili u mmol/mol.

Dijagnostički kriterijumi Svetske zdravstvene organizacije, usvojeni i u srpskoj kliničkoj praksi, kažu: dijabetes se potvrđuje ako je glukoza na tašte 7,0 mmol/l ili više u dva odvojena merenja, ili ako je HbA1c 6,5% (48 mmol/mol) ili više, ili ako je glukoza dva sata nakon opterećenja (OGTT test) 11,1 mmol/l ili više. Pacijenti sa klasičnim simptomima (poliurija, polidipsija, gubitak telesne mase) i slučajno izmerenom glukozom ≥11,1 mmol/l dobijaju dijagnozu i bez ponovljenog testa.

Između zdravog i dijabetičnog raspona postoji zona predijabetesa — glukoza na tašte između 6,1 i 6,9 mmol/l, ili HbA1c između 5,7% i 6,4%. Oko 70% ljudi iz te zone razvije dijabetes tipa 2 u narednih 10 do 15 godina ako se ništa ne menja, prema praćenjima Diabetes Prevention Program kohorte u SAD. Dobra vest je što intervencije na nivou životnog stila u istoj studiji smanjuju tu konverziju za oko 58%, više nego metformin (31%).

Tip 1 — autoimunska bolest, ne posledica ishrane

Dijabetes tipa 1 nastaje kada sopstveni imunski sistem uništi beta-ćelije pankreasa — ćelije koje proizvode insulin. Proces počinje godinama pre nego što se pojave simptomi, obično u detinjstvu ili ranoj adolescenciji, mada se dijagnoza postavlja i u odraslom dobu (LADA — Latent Autoimmune Diabetes in Adults). U trenutku kliničke dijagnoze, pacijent je obično izgubio više od 80% funkcionalne mase beta-ćelija. Preostalih dvadesetak procenata se potroši u narednih nekoliko meseci do godina.

Posledica: telo više ne može da proizvodi dovoljno insulina da reguliše glukozu nakon obroka. Terapija je nadoknada insulina — ili višestrukim dnevnim injekcijama, ili kontinuiranom pumpom. Nema alternative. Dijete bogate ugljenim hidratima mogu da zahtevaju više insulina, ali ne mogu da zamene insulin. Ovde je mesto za jasno razgraničenje: tip 1 nije nastao zbog „slatkiša", nije se mogao sprečiti dijetom, i ne može se izlečiti promenom načina života.

U Srbiji živi oko 15.000 ljudi sa tipom 1, procena je Instituta za javno zdravlje „Dr Milan Jovanović Batut". To je mali deo ukupne populacije sa dijabetesom (pod 5%), ali grupa koja medicinski zahteva najviše pažnje i najčešće kontakta sa lekarom.

Tip 2 — rezistencija na insulin, ne „loš pankreas"

Tip 2 je potpuno drugačiji mehanizam. Pankreas i dalje proizvodi insulin, često u povećanim količinama, ali ćelije tkiva (jetra, mišići, masno tkivo) postaju sve manje osetljive na njegov signal. To stanje se zove insulinska rezistencija. Pankreas kompenzuje tako što povećava proizvodnju, i to funkcioniše godinama — nekad i decenijama — pre nego što beta-ćelije počnu da se iscrpljuju. Kad god kapacitet beta-ćelija padne ispod potreba, javlja se hiperglikemija.

Ključna razlika od tipa 1: tip 2 je u ranoj fazi reverzibilan, bar delimično. Mršavljenje od 10–15% telesne mase, redovna fizička aktivnost i promene u ishrani mogu da vrate glukozu u normalan raspon kod značajnog procenta pacijenata u prvim godinama nakon dijagnoze. Studija DiRECT iz 2018. godine, koja je pratila 298 pacijenata sa tipom 2 dijagnostikovanim u prethodnih šest godina, pokazala je remisiju kod 46% učesnika koji su sproveli intenzivan program redukcije kalorija — bez ikakvih lekova.

Ne znači da svako može da „izleči" tip 2 dijetom. Što duže bolest traje, to je rezerva beta-ćelija manja i reverzibilnost manja. Pacijenti sa dijagnozom starijom od deset godina retko ostvaruju potpunu remisiju i obično će trebati farmakološku terapiju doživotno. Ali ideja da je tip 2 „doživotna presuda" od prvog dana dijagnoze više nije u skladu sa savremenim podacima.

Tip 2 je dominantan u populaciji — oko 90–95% svih slučajeva dijabetesa. U Srbiji, prema IJZ Batut podacima iz 2024. godine, ukupno oko 760.000 ljudi ima dijagnozu dijabetesa, od čega više od 700.000 ima tip 2.

Gestacijski dijabetes — privremen, ali važan

Gestacijski dijabetes se javlja prvi put u trudnoći, obično između 24. i 28. nedelje, kao posledica placentarnih hormona koji smanjuju osetljivost na insulin. Dijagnostikuje se standardnim testom opterećenja glukozom (OGTT sa 75 g glukoze) u drugom trimestru. Procenjuje se da pogađa oko 7–10% trudnoća, mada stvarna učestalost zavisi od kriterijuma i populacije.

Posle porođaja kod većine žena glikemija se vrati u normalu. Nije bezopasno stanje — povećava rizik od komplikacija u trudnoći (makrosomija ploda, povreda tokom porođaja) i, što je dugoročno važnije, znatno povećava rizik da majka razvije tip 2 dijabetesa u narednih deset do dvadeset godina. Oko polovine žena sa gestacijskim dijabetesom razvije tip 2 do pedesete godine života, prema meta-analizi objavljenoj u BMJ 2020. godine.

Zaključak koji često izostaje iz razgovora: žena koja je imala gestacijski dijabetes treba doživotno da radi kontrolni OGTT ili HbA1c jednom godišnje. Ovo je sistemski nedorečeno u srpskoj primarnoj zdravstvenoj zaštiti i redovna provera je često prepuštena samoj pacijentkinji.

Ostali, ređi tipovi

MODY (Maturity-Onset Diabetes of the Young) je grupa monogenskih dijabetesa koji se nasleđuju autozomno dominantno. Javljaju se u mladosti, najčešće do 25. godine, i često se pogrešno dijagnostikuju kao tip 1 ili tip 2. Genetsko testiranje može da promeni terapiju — neki podtipovi MODY-ja (HNF1A, HNF4A) odlično reaguju na male doze sulfonilureje umesto insulina.

Sekundarni dijabetes je svaki dijabetes koji je posledica druge bolesti ili lečenja — hronični pankreatitis, Cushingov sindrom, akromegalija, dugotrajna kortikosteroidna terapija. Prepoznavanje uzroka je važno jer tretman osnovne bolesti može da reši i dijabetes.

Zašto je ovo razlikovanje bitno u praksi

Kad neko dobije „papir" sa dijagnozom „E11" (šifra za tip 2 po MKB-10) ili „E10" (tip 1), razlika nije samo u broju. Preporučena terapija, očekivani tok bolesti, način kontrole glikemije, pa i ciljne vrednosti HbA1c — sve zavisi od tipa. Smernice Američke dijabetološke asocijacije (ADA) iz 2026. godine daju ciljni HbA1c <7% za većinu odraslih sa tipom 2, ali dozvoljavaju manje stroge ciljeve (do 8%) kod starijih, krhkih pacijenata sa kratkim očekivanim životnim vekom. Kod tipa 1 u mladosti cilj je često niži (6,5%), uz pažljivo izbegavanje hipoglikemije.

Praktično uputstvo: ako ste nedavno dijagnostikovani, pitajte lekara koji tip imate. Pitajte da vam objasni razliku. Pitajte šta znači vaš HbA1c u mmol/mol i u procentima. I pitajte kad je zakazana sledeća kontrola. Pacijenti koji razumeju šta mere imaju bolje dugoročne ishode od onih koji slepo sprovode terapiju.

Ovaj tekst je informativne prirode. Ne zamenjuje konsultaciju sa endokrinologom. Nikada ne menjajte terapiju ili način ishrane bez prethodnog dogovora sa svojim lekarom.

Izvori

  1. Svetska zdravstvena organizacija. Classification of diabetes mellitus 2019. WHO/UCN/NCD/20.1.
  2. American Diabetes Association. Standards of Care in Diabetes — 2026. Diabetes Care, Jan 2026.
  3. Lean MEJ et al. Primary care-led weight management for remission of type 2 diabetes (DiRECT): an open-label, cluster-randomised trial. Lancet. 2018; 391(10120):541–551.
  4. Knowler WC et al. Reduction in the incidence of type 2 diabetes with lifestyle intervention or metformin. New England Journal of Medicine. 2002; 346:393–403. (DPP)
  5. Vounzoulaki E et al. Progression to type 2 diabetes in women with a known history of gestational diabetes: systematic review and meta-analysis. BMJ. 2020; 369:m1361.
  6. Institut za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut". Dijabetes u Srbiji — izveštaji 2024.